Devete godine po Hidžri, nakon što su se Arapi pokorili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije preostala osim rimska imperija. Ona je bila najbliža zemlja Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Rimljani nisu bili zadovoljni ishodom na Mu’ti jer se njihova svetost na tom mjestu oskrnavila. Stoga su, spremili ogromnu vojsku u pohod na Medinu. Rimljani su okupili desetine hiljada boraca. Pridružili su im se i kršćanski arapi u napadu na Grad Allahovog Poslanika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je vijest o tome, pa je među ljudima izdao opštu mobilizaciju. Uglavnom nije obavještavao gdje se ide u pohod. Ali je to učinio u ovoj bici koja se zove Bitka na Tebuku…

Nakon što je oslobođena Mekka, i upotpunjena Allahova blagodat prema Njegovim robovima, i nakon što su ljudi ušli u Allahovu vjeru u skupinama, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je čuo da su sva plemena primila islam i pokorila se, osim jednog ili dva plemena: Hevazin i s njima Sekif. Uz ta dva plemena bili su i pojedinci Arapi. Htjeli su da se bore protiv Vjerovjesnika. Obuzeo ih je ponos grijehom.

Nastupio je mjesec ramazan, osme godine po hidžri. Izašao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, s vojskom koja je brojala deset hiljada boraca. S njom se zaputio ka Mekki, kako bi je oslobodio.

Ubijen je muslimanski izaslanik kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u Šam. Vjerovjesnik je čuo za to pa se mnogo naljutio. Zar se može ubiti izaslanik koji nije nigdje krenuo da se bori?! Krenuo je samo da dostavi pismo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Vjerovjesnik se rasrdio te pozvao sve ljude u pohod. Borci su se spremili. Bilo ih je tri hiljade. Spremili su se da idu do Rimljanja koji su imali najveću imperiju toga vremena.

Osvajanje Hajbera i kontrola nad njegovim dobrima predstavljalo je nagradu od Allaha, dž.š., onima koji su bili na Hudejbiji. To se desilo samo četrdeset dana poslije njihovog povratka sa Hudejbije, a nakon oko dvadeset godina od početka Objave. Hajber je bio najbogatija i najjača nastamba jevreja u sjevernom dijelu Hidžaza.

Nakon Bitke na Hendeku, medinski muslimani i mekanski mnogobošci potpisuju primirje sa sljedećim tačkama:dozvoljeno je muslimanima Medine da učine hodočašće u Meku, ali samo 3 dana u godini;prekidanje svih ratnih djelovanja i garantiranje sigurnosti na objema zaraćenim stranama;svako vanjsko neprijateljstvo s jednom od potpisnica primirja obavezuje drugo na djelovanje, a svako prijateljstvo nekog arapskog plemena s jednom od članica ugovora o primirju obavezuje sve na prijateljstvo s njima. zabrana primanja izbjeglica iz Meke u Medinu.

Zejdov prepad na njihovu karavanu iz Sirije Kurejšije je ponovo bolno podsjetio na činjenicu da Muhammed, alejhisselam, kontrolišući najpovoljniji put za Siriju, onaj koji ide obalom Crvenog mora, njihovoj ekonomiji čvrsto drži ruke oko vrata. Znali su da nešto pod hitno moraju poduzeti, pa su odlučili potplatiti pleme Benu Mustalik, svoje saveznike koji su živjeli na obali Crvenog mora da napadnu Medinu. Kurejšije su se nadale da će se Mustaliku pridružiti i neka druga plemena iz tog područja čime bi se ponovo otvorio prostor za njihovu kontrolu tog strateški značajnog područja.

Pleme Benu Kurejza je totalno izdalo Poslanika i sarađivalo sa mnogobošcima Mekke, nakon čega je usljedila pravedna kazna za njih po Allahovom zakonu.

Četvrte godine po Hidžri, u mjesecu ševalu, Jevreji koji su počeli shvatati da muslimani postaju sve jači nakon bitke na Uhudu donesoše odluku da započnu seriju diplomatskih misija kako bi oformili koaliciju antimuslimanskih snaga sposobnu da se jednom zauvijek obračuna sa Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima.

Muslimani su se vraćali sa Uhuda, noseći sa sobom svoje rane. Mnogo su izginuli, a bilo je mnogo i ranjenih, tuga ih je nadvladala. Mnoge muslimanske kuće su bile pogođene ili pogibijom ili ranjavanjem nekog od svojih članova.

Bitka kod Uhuda je naziv za historijski vojni okršaj kod Uhuda, Odigrala se 23. marta 625. godine kod Uhuda, nedaleko od Medine, između snaga male muslimanske zajednice Medine i mnogobožaca iz Meke. Zbog određenih razloga muslimani su doživili ovdje svoj prvi poraz, u kome je pouka za buduće generacije.

Zbog mržnje, ljubomore i zavidnosti, židovi Medine nažalost nisu mogli dugo da izdrže u poštivanju poptisanog dogovora, tako da su nakon određenog vremena, jedno po jedno pleme, kršili dogovor te pokušali da na razne načine nanesu štetu Poslaniku, s.a.v.s. i islamu.

Bitka na Bedru desila se 17. marta 624. godine (17. ramazana 2. godine po Hidžri), bila je prva veća bitka u kojoj su se našli Mekanski politeisti i Medinski muslimani. Allah će u ovoj bitci pokazat prave vjernike od licemjera, i pokazat kako On pomaže iskrene vjernike.

Događaji se odvijaju ubrzano, kibla se mjenja ka Mekki, a izvidnice koje šalje Poslanik su najavile neminovan sukob između muslimana i mušrika Mekke.

Nakon brojnih iskušenja, prvi muslimani su napokon uspiješno otišli u Medinu, i polahko počeli da grade prvu islamsku državu.

Nakon godina punih teških iskušenja, Uzvišeni Allah je otvorio vrata spasa i promjene za Islam i muslimane, preselivši ih iz Mekke u Medinu, i time su udareni temelji za pobjedu Islama.

Nakon smrti dragih osoba Poslaniku, tj. godine tuge, Allah je odlučio da obraduje Svoga Poslanika i da mu pruži utjehu kroz najveće putovanje u ljudskoj historiji.

Nakon blokade od strane Kurejša, sljedbenici Allahova Poslanika prolaze kroz najteži period ikada, nakon čega umiru dvije jako bitne osobe Allahovom Poslaniku.

Nakon perioda žestokoga kažnjavanja u Meki, Allahov Poslanik je naredio onima koji nisu mogli više da podnose svakodnevna mučenja da odu u Abesiniju, u kojoj vlada pravedan kršćanski kralj, po imenu Nedžašij.

Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastavio sa javnim pozivom u Islam, Kurejšije su počinjale fazu mučenja njegovih sljedbenika, prvih muslimana. Koji ashabi su se istakli u tom periodu, i koje je bila uloga Ebu Bekra u svim tim dešavanjima?

Kurejšije su se počele bojati poziva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov javni poziv počeo je da se širi i počeo je da ubire svoje prve plodove. U ovoj epizodi pogledajte na koje načine su pokušali mnogobošci Meke da odvrate Poslanika do pozivanja u Islam, i šta su sve od njega tražili.

Nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postao Allahov poslanik, počeo je da poziva u islam sebi najbliže ljude. A ko je to bio njemu najbliži od svih ljudi? To i još dosta toga u ovoj šestoj epizodi serijala o životu najboljeg čovjeka koji je hodao ovom Zemljom.

Počela se spuštati objava… „Čitaj“, – rekao je: „Ja ne znam da čitam.“ Ponovo je rekao: „Čitaj“, i drugi put ga čvrsto stegnuo. „Čitaj“, – ponovo je odgovorio: „Ja ne znam da čitam.“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se prepao. Ko mu je to došao? Kakvo mu je to stvorenje došlo? Šta se ovo dešava? Govori mu „Čitaj“, a on ne zna da čita. „Ja ne znam da čitam“, kaže mi: „Čitaj,“ – a ja ne znam da čitam. Tada je Džibril, alejhis-selam, Ruhul-Emin, počeo da uči prve ajete iz Kur’ana.

U Mekki je živjela jedna ugledna i čestita žena. Zvala se Hatidža bint Huvejlid.
Ova žena je bila uglednog porijekla a bila je i imućna, imala je mnogo imetka. Svoj imetak bi povjeravala trgovcima, koji su odlazili u druga mjesta, da njime za nju trguju. Dakle, je bila je trgovkinja

U ponedjeljak, 12-og rebiul-evvela, u Godini slona, 571. god. Na zemlji se dogodio veliki događaj, poseban događaj. Tada su gađani šejtani, nebesa su štićena, popadalo je i izgubilo sjaj 14 kruna na Kisrinom prijestolju, ugasila se vatra medžusija (vatropoklonika).
Tad je rođen pečat i vođa svih poslanika, Muhammed, saws. Od malena je pokazivao da nije kao ostala djeca, naznake poslanstva su polahko dolazile.